nedjelja 11.10. 15-18h
Catalina Insignares
Sto ne vidimo moze nas dotaknuti
radionica
nedjelja 11.10.
15-18h
radionica
Catalina Insignares
Sto ne vidimo moze nas dotaknuti

Povezati se s nevidljivim entitetima koji nas neprestano prate i na koje neprestano odgovaramo, u našim načinima kretanja i odzvanjanja u prostoru, više ili manje svjesno. Uvježbat ćemo načine održavanja tih živih odnosa kroz različite vrste pažnje, kako bismo povećali svoju sposobnost percepcije.

Tijekom radionice koristit ćemo se praksama dodira, vokalizacijom, vježbama dubokog slušanja i kolektivnom usmenom poezijom. Vježbat ćemo puštati informacije da teku kroz naše tijelo i maštu, dopuštajući glasovima i poeziji da teku kroz naša grla. Dodirivat ćemo tijelo kako bismo svojim sedmim osjetilom vidjeli kako se odnosi prema okolišu te prema živim ili mrtvim bićima; proizvodit ćemo zvukove ustima kako bi nas površine prostora informirale odbijanjem od onoga što nas okružuje, a što naše oči možda ne vide; provodit ćemo kolektivne vježbe slušanja kako bi se naše vizionarske sposobnosti uskladile i kako bismo mogli opisati nove poetske prostore.

Prostor radionice prostor je u kojem će nam osjetilna percepcija i humor omogućiti pokretanje emocija koje ponekad doživljavamo kao negativne. U prostoru povjerenja možemo biti zajedno s nelagodom, i promatrati je kako povremeno prelazi u smijeh, mir, bijes ili kolektivni delirij.

U suradnji s programom Glasno pitanje

Povezati se s nevidljivim entitetima koji nas neprestano prate i na koje neprestano odgovaramo, u našim načinima kretanja i odzvanjanja u prostoru, više ili manje svjesno. Uvježbat ćemo načine održavanja tih živih odnosa kroz različite vrste pažnje, kako bismo povećali svoju sposobnost percepcije.

Tijekom radionice koristit ćemo se praksama dodira, vokalizacijom, vježbama dubokog slušanja i kolektivnom usmenom poezijom. Vježbat ćemo puštati informacije da teku kroz naše tijelo i maštu, dopuštajući glasovima i poeziji da teku kroz naša grla. Dodirivat ćemo tijelo kako bismo svojim sedmim osjetilom vidjeli kako se odnosi prema okolišu te prema živim ili mrtvim bićima; proizvodit ćemo zvukove ustima kako bi nas površine prostora informirale odbijanjem od onoga što nas okružuje, a što naše oči možda ne vide; provodit ćemo kolektivne vježbe slušanja kako bi se naše vizionarske sposobnosti uskladile i kako bismo mogli opisati nove poetske prostore.

Prostor radionice prostor je u kojem će nam osjetilna percepcija i humor omogućiti pokretanje emocija koje ponekad doživljavamo kao negativne. U prostoru povjerenja možemo biti zajedno s nelagodom, i promatrati je kako povremeno prelazi u smijeh, mir, bijes ili kolektivni delirij.

U suradnji s programom Glasno pitanje

Catalina Insignares Martinez (1987.) je koreografkinja, plesačica i dramaturginja. Rođena i odrasla u Bogoti, živi u Europi od 2010., a u Bruxellesu od 2022. Zanima je kako se koristiti senzornim i fiktivnim sredstvima tijela i dodira za razvoj komunikacije s nevidljivim. Njezina praksa uključuje, između ostalog, duet koji je plesala sa sudionikom tijekom nekoliko tjedana (us as a useless duet – 2015.), noćno čitanje upućeno usnulim tijelima (useless land – 2017.) i senzorne prakse koje osluškuju naše veze s umrlima (landscapes of the dead – 2019.; to know the vultures so well – 2022.), te vokalni oblik osluškivanja žila svijeta (h o l l o w, 2025.). Od 2015. surađuje s Carolinom Mendonça, održavajući blisko suučesništvo u različitim načinima suradnje pri poučavanju i međusobnim radovima. Od 2017. surađuje s Myriam Lefkowitz u kolaboraciji koja nastoji infiltrirati senzorne prakse u društvene i političke stvarnosti prognanih naroda (La facultad—2017). Od 2019. do 2022. Catalina je razvijala svoja istraživanja u sklopu DAS THIRD-a u Amsterdamu. Od 2019. do 2024. bila je sukustosica na Gessnerallee u Zürichu. Catalina povremeno na poziv predaje u različitim školama kao gostujuća nastavnica ili mentorica (DAS Koreografija, P.A.R.T.S, Sveučilište u Giessenu, konzervatorij u Antwerpenu). Radi kao somatičarka na magistarskom studiju Žive umjetničke forme pri Akademiji likovnih umjetnosti u Nürnbergu.

Catalina Insignares Martinez (1987.) je koreografkinja, plesačica i dramaturginja. Rođena i odrasla u Bogoti, živi u Europi od 2010., a u Bruxellesu od 2022. Zanima je kako se koristiti senzornim i fiktivnim sredstvima tijela i dodira za razvoj komunikacije s nevidljivim. Njezina praksa uključuje, između ostalog, duet koji je plesala sa sudionikom tijekom nekoliko tjedana (us as a useless duet – 2015.), noćno čitanje upućeno usnulim tijelima (useless land – 2017.) i senzorne prakse koje osluškuju naše veze s umrlima (landscapes of the dead – 2019.; to know the vultures so well – 2022.), te vokalni oblik osluškivanja žila svijeta (h o l l o w, 2025.). Od 2015. surađuje s Carolinom Mendonça, održavajući blisko suučesništvo u različitim načinima suradnje pri poučavanju i međusobnim radovima. Od 2017. surađuje s Myriam Lefkowitz u kolaboraciji koja nastoji infiltrirati senzorne prakse u društvene i političke stvarnosti prognanih naroda (La facultad—2017). Od 2019. do 2022. Catalina je razvijala svoja istraživanja u sklopu DAS THIRD-a u Amsterdamu. Od 2019. do 2024. bila je sukustosica na Gessnerallee u Zürichu. Catalina povremeno na poziv predaje u različitim školama kao gostujuća nastavnica ili mentorica (DAS Koreografija, P.A.R.T.S, Sveučilište u Giessenu, konzervatorij u Antwerpenu). Radi kao somatičarka na magistarskom studiju Žive umjetničke forme pri Akademiji likovnih umjetnosti u Nürnbergu.