petak 23.10. 20h
Eva Priečková & Zuzana Žabková
Weak Women
predstava
Pogon Jedinstvo
petak 23.10.
20h
predstava
Pogon Jedinstvo
Eva Priečková & Zuzana Žabková
Weak Women

Zajednička praksa Eve Priečkove i Zuzane Žabkove bavi se otvaranjem prostora za promišljanje tijela kao polja susreta, nesigurnosti i svakodnevnog političkog pregovaranja, u kojem ples i pokret postaju načini istraživanja odnosa i mogućnosti zajedničkog bivanja. Moj interes za njihovu praksu proizlazi iz načina na koji kritičko mišljenje povezuju s tjelesnim iskustvom, a kolektivnost ne podrazumijevaju kao zadatost, nego je razumiju kao praksu koja se iznova oblikuje kroz suradnju i različite načine prisutnosti.

U predstavi Weak Women takvo promišljanje poprima tjelesni oblik. Slabost, umor i iscrpljenost ne pojavljuju se kao nedostaci koje treba nadvladati, nego kao polazišta iz kojih možemo drukčije slušati, učiti, razumijevati i razvijati solidarnost. Rad propituje očekivanja društvene i umjetničke produktivnosti, kao i neoliberalne feminističke narative emancipacije koji zagovaraju oslobođenje, ali često podrazumijevaju neprestano prilagođavanje i izdržavanje. Nasuprot takvoj individualizaciji brige, Weak Women istražuje mogućnosti međuovisnosti i mogućnost da posustanemo, usporimo kad nam je potrebno i oslonimo se jedne na druge, ne pretvarajući ranjivost u još jedan izvor snage.

Tea Kantoci

 U plesnoj predstavi *Weak Women* (Slabe žene) emancipiramo slabost, umor, bol i iscrpljenost. Pokušavamo na ta stanja gledati kao na resurse koji nam pomažu oblikovati djelo. Ono utjelovljuje našu viziju suvremene žene koja ne pokušava glumiti niti smirivati ​​situaciju. Naprotiv, ona traži uzbuđenje u trenucima patnje i iscrpljenosti.

Dvije ženske fosilne figure koje se do posljednjeg trenutka drže na nogama.
Trenutak prije iscrpljenosti jednak je trenutku prije ekstaze.
Već u 11 sati ujutro ostajemo bez energije.
U stanju stalne iscrpljenosti spuštamo se na koljena i savijamo udove u različite oblike.

Okrećemo se pretkinjama, gestama, tikovima i nervozi koje smo pohranile u sjećanje – od naših baka i s fotografija žena iz Slovačkog narodnog ustanka. Okamenjena i ukočena tijela sudjeluju u plesnom maratonu nesigurne profesije „neovisne” umjetnice u Slovačkoj. Plešemo za dostojanstvene radne uvjete, za pravo na odmor, za uključivanje umjetničkih organizacija u globalna pitanja.

Slomljene smo i ranjene, no nikada ne prestajemo tragati za razigranošću, senzualnošću i užitkom.

Koncept i izvedba: Eva Priečková, Zuzana Žabková
Glazba: Antonia Beeskow
Kostimi i scenografija: Nik Timková, Vojtěch Hlaváček
Produkcija: CO.LABS
Zahvale: Jakub Juhás – mappa editions, REZI.dance Komařice, SNG – Schaubmarov mlyn, Pezinok

Zajednička praksa Eve Priečkove i Zuzane Žabkove bavi se otvaranjem prostora za promišljanje tijela kao polja susreta, nesigurnosti i svakodnevnog političkog pregovaranja, u kojem ples i pokret postaju načini istraživanja odnosa i mogućnosti zajedničkog bivanja. Moj interes za njihovu praksu proizlazi iz načina na koji kritičko mišljenje povezuju s tjelesnim iskustvom, a kolektivnost ne podrazumijevaju kao zadatost, nego je razumiju kao praksu koja se iznova oblikuje kroz suradnju i različite načine prisutnosti.

U predstavi Weak Women takvo promišljanje poprima tjelesni oblik. Slabost, umor i iscrpljenost ne pojavljuju se kao nedostaci koje treba nadvladati, nego kao polazišta iz kojih možemo drukčije slušati, učiti, razumijevati i razvijati solidarnost. Rad propituje očekivanja društvene i umjetničke produktivnosti, kao i neoliberalne feminističke narative emancipacije koji zagovaraju oslobođenje, ali često podrazumijevaju neprestano prilagođavanje i izdržavanje. Nasuprot takvoj individualizaciji brige, Weak Women istražuje mogućnosti međuovisnosti i mogućnost da posustanemo, usporimo kad nam je potrebno i oslonimo se jedne na druge, ne pretvarajući ranjivost u još jedan izvor snage.

Tea Kantoci

 U plesnoj predstavi *Weak Women* (Slabe žene) emancipiramo slabost, umor, bol i iscrpljenost. Pokušavamo na ta stanja gledati kao na resurse koji nam pomažu oblikovati djelo. Ono utjelovljuje našu viziju suvremene žene koja ne pokušava glumiti niti smirivati ​​situaciju. Naprotiv, ona traži uzbuđenje u trenucima patnje i iscrpljenosti.

Dvije ženske fosilne figure koje se do posljednjeg trenutka drže na nogama.
Trenutak prije iscrpljenosti jednak je trenutku prije ekstaze.
Već u 11 sati ujutro ostajemo bez energije.
U stanju stalne iscrpljenosti spuštamo se na koljena i savijamo udove u različite oblike.

Okrećemo se pretkinjama, gestama, tikovima i nervozi koje smo pohranile u sjećanje – od naših baka i s fotografija žena iz Slovačkog narodnog ustanka. Okamenjena i ukočena tijela sudjeluju u plesnom maratonu nesigurne profesije „neovisne” umjetnice u Slovačkoj. Plešemo za dostojanstvene radne uvjete, za pravo na odmor, za uključivanje umjetničkih organizacija u globalna pitanja.

Slomljene smo i ranjene, no nikada ne prestajemo tragati za razigranošću, senzualnošću i užitkom.

Koncept i izvedba: Eva Priečková, Zuzana Žabková
Glazba: Antonia Beeskow
Kostimi i scenografija: Nik Timková, Vojtěch Hlaváček
Produkcija: CO.LABS
Zahvale: Jakub Juhás – mappa editions, REZI.dance Komařice, SNG – Schaubmarov mlyn, Pezinok

Eva Priecková je nezavisna plesna umjetnica, istraživačica i kustosica koja primarno djeluje u sklopu centra za rezidencije i umjetnička istraživanja Telocvičňa u Bratislavi. Pod imenom Eva Priečková / False Move vodi edukativnu platformu SOFT CORE, koja spaja tjelesnu praksu pokreta s kritičkim promišljanjem tijela i relacijskosti. Njezin rad istražuje ples u različitim zajednicama – uključujući starije osobe, romske zajednice i kontekste socijalnog rada – kao i ekosomatiku, odnose izvan ljudske sfere te rituale žalovanja i slavljenja. Suautorica je programa međunarodnog simpozija *Contaminations*. Kroz svoju umjetničku i istraživačku praksu istražuje potencijal plesne edukacije za poticanje socijalne pravde, uzajamne odgovornosti i emancipacije od nesvjesnog ponavljanja normativnih obrazaca ponašanja. Za nju je ples čin otpora i izazivanja pokornih tijela i umova putem uzajamnog osluškivanja, improvizacije, osjećaja divljenja i senzualnosti, neobičnosti i mašte te svega onoga što se ne može izraziti riječima. Godine 2026. doktorirala je na Akademiji scenskih umjetnosti Janáček (JAMU) u Brnu. Duboko cijeni suradnju te je dugi niz godina surađivala s umjetnicima kao što su Yuri Korec i Co., Zuzana Žabkovová, Katarína Poliačiková, Sonja Pregrad i mnogi drugi.


Zuzana Zabková umjetnica je, plesačica i koreografkinja koja istražuje tijelo kao proročki aparat, uvijek povezan s nečim što nadilazi njega samog. Polazeći od rana, slabosti i slomljenosti kao svetih strategija preživljavanja, bavi se somatskom fikcijom i strukturama kolektivne igre kao laboratorijima za nove oblike društvenih odnosa. Suosnivačica je platforme björnsonova – koja je istovremeno fiktivni lik, zajednica i višestruka plesna forma što obuhvaća različite vremenske, prostorne i umjetničke dimenzije. Magistrirala je na Institutu za primijenjene kazališne studije u Gießenu, a trenutačno pohađa doktorski studij na Fakultetu vizualnih umjetnosti u Brnu. Živi i radi na relaciji Frankfurt – Prag.

Eva Priecková je nezavisna plesna umjetnica, istraživačica i kustosica koja primarno djeluje u sklopu centra za rezidencije i umjetnička istraživanja Telocvičňa u Bratislavi. Pod imenom Eva Priečková / False Move vodi edukativnu platformu SOFT CORE, koja spaja tjelesnu praksu pokreta s kritičkim promišljanjem tijela i relacijskosti. Njezin rad istražuje ples u različitim zajednicama – uključujući starije osobe, romske zajednice i kontekste socijalnog rada – kao i ekosomatiku, odnose izvan ljudske sfere te rituale žalovanja i slavljenja. Suautorica je programa međunarodnog simpozija *Contaminations*. Kroz svoju umjetničku i istraživačku praksu istražuje potencijal plesne edukacije za poticanje socijalne pravde, uzajamne odgovornosti i emancipacije od nesvjesnog ponavljanja normativnih obrazaca ponašanja. Za nju je ples čin otpora i izazivanja pokornih tijela i umova putem uzajamnog osluškivanja, improvizacije, osjećaja divljenja i senzualnosti, neobičnosti i mašte te svega onoga što se ne može izraziti riječima. Godine 2026. doktorirala je na Akademiji scenskih umjetnosti Janáček (JAMU) u Brnu. Duboko cijeni suradnju te je dugi niz godina surađivala s umjetnicima kao što su Yuri Korec i Co., Zuzana Žabkovová, Katarína Poliačiková, Sonja Pregrad i mnogi drugi.


Zuzana Zabková umjetnica je, plesačica i koreografkinja koja istražuje tijelo kao proročki aparat, uvijek povezan s nečim što nadilazi njega samog. Polazeći od rana, slabosti i slomljenosti kao svetih strategija preživljavanja, bavi se somatskom fikcijom i strukturama kolektivne igre kao laboratorijima za nove oblike društvenih odnosa. Suosnivačica je platforme björnsonova – koja je istovremeno fiktivni lik, zajednica i višestruka plesna forma što obuhvaća različite vremenske, prostorne i umjetničke dimenzije. Magistrirala je na Institutu za primijenjene kazališne studije u Gießenu, a trenutačno pohađa doktorski studij na Fakultetu vizualnih umjetnosti u Brnu. Živi i radi na relaciji Frankfurt – Prag.