Djelovanje se najčešće
vrednuje prema onome što uspijemo proizvesti ili dovršiti te
iza takvog razumijevanja stoji gradnja temelja usmjerena prema
napretku i neprekidnoj proizvodnji. Međutim u overloadu
brzine, stvorenog kiča i sjajnog nasilja ti temelji i gradnja
više ne mogu stvarati temelj za nešto na što ćemo se i dalje
oslanjati. Gradnja novih protokola, kao i oni u kojima već
djelujemo, sve očitije određuje kojim se putem tijelo smije
kretati i što njegovo djelovanje mora postati kako bi bilo
prepoznato kao vrijedno. Jakob zato u svom radu počinje na
mjestu gdje se to predviđeno kretanje zaustavlja te se
preoblikuje, ruši i otvara prostore za nove oblike kretanja.
Jakob je izvođač kojem nije prioritet gradnja stabilnih formi,
već multipliciranjem pokušava intervenirati u prostor izvedbe
svaki put drugačije. Prisutnost neposlušnosti koja je prisutna
tokom izvedbe uvijek nudi fokusiranu izgradnju mogućeg
obitavanja u kreativno izgrađenom sistemu koji ipak poznaje
svoje mekane zadatosti i odluke dovoljno da stvori polje igre.
Jakob u svojim radovima poziva na aktivno opažanje nudeći
odgovornost. Prije svega, Jakob je izvođač koji bez zadrške
izražava svoju nutrinu te kroz suptilnost uvlači sve prisutne
duboko u svoj svijet u kojem otkriva sposobnost da kaosu i
entropiji ne nameće predviđeni red nego da iz njega razvije
sistem koji može ostati otvoren i koji je podložan konstantnoj
promjeni i previranjima.
Dora Brkarić
Zvuk hrani dušu poput gnojiva
Jakobov je novi rad u nastajanju koji će se po prvi put izvesti
u Zagrebu. Jakob će podijeliti materijal koji se polazi od
„dužnosti“ i želi je istražiti iz različitih kutova i u
različitim domenama. Kako načelo dužnosti oblikuje odnose koje
imamo s okolinom, ljudima, samima sobom, razlogom, državom,
vjerom? Umjesto predlaganja racionalnih ili logičnih odgovora,
ovaj rad priklanja se mračnim i grotesknim osobinama koje leže u
tijelu i nama.
U suradnji s Galerijom Močvara
Koreografija i izvedba: Jakob Wittkowsky
Umjetnički savjetnici: Friederike Kötter, Raoni/Muzho Saleh
Velika hvala Jakoozi Amsterdam
Djelovanje se najčešće
vrednuje prema onome što uspijemo proizvesti ili dovršiti te
iza takvog razumijevanja stoji gradnja temelja usmjerena prema
napretku i neprekidnoj proizvodnji. Međutim u overloadu
brzine, stvorenog kiča i sjajnog nasilja ti temelji i gradnja
više ne mogu stvarati temelj za nešto na što ćemo se i dalje
oslanjati. Gradnja novih protokola, kao i oni u kojima već
djelujemo, sve očitije određuje kojim se putem tijelo smije
kretati i što njegovo djelovanje mora postati kako bi bilo
prepoznato kao vrijedno. Jakob zato u svom radu počinje na
mjestu gdje se to predviđeno kretanje zaustavlja te se
preoblikuje, ruši i otvara prostore za nove oblike kretanja.
Jakob je izvođač kojem nije prioritet gradnja stabilnih formi,
već multipliciranjem pokušava intervenirati u prostor izvedbe
svaki put drugačije. Prisutnost neposlušnosti koja je prisutna
tokom izvedbe uvijek nudi fokusiranu izgradnju mogućeg
obitavanja u kreativno izgrađenom sistemu koji ipak poznaje
svoje mekane zadatosti i odluke dovoljno da stvori polje igre.
Jakob u svojim radovima poziva na aktivno opažanje nudeći
odgovornost. Prije svega, Jakob je izvođač koji bez zadrške
izražava svoju nutrinu te kroz suptilnost uvlači sve prisutne
duboko u svoj svijet u kojem otkriva sposobnost da kaosu i
entropiji ne nameće predviđeni red nego da iz njega razvije
sistem koji može ostati otvoren i koji je podložan konstantnoj
promjeni i previranjima.
Dora Brkarić
Zvuk hrani dušu poput gnojiva
Jakobov je novi rad u nastajanju koji će se po prvi put izvesti
u Zagrebu. Jakob će podijeliti materijal koji se polazi od
„dužnosti“ i želi je istražiti iz različitih kutova i u
različitim domenama. Kako načelo dužnosti oblikuje odnose koje
imamo s okolinom, ljudima, samima sobom, razlogom, državom,
vjerom? Umjesto predlaganja racionalnih ili logičnih odgovora,
ovaj rad priklanja se mračnim i grotesknim osobinama koje leže u
tijelu i nama.
U suradnji s Galerijom Močvara
Koreografija i izvedba: Jakob Wittkowsky
Umjetnički savjetnici: Friederike Kötter, Raoni/Muzho Saleh
Velika hvala Jakoozi Amsterdam
